Mit o Bledskom zvonu želja

Mit kao sudbina / Umetnička analiza – Blejski zvon-Bledsko zvono želja / Faza 2 / Preglej, Ljubljana 

Druga faza projekta se je pričela maja 2006. V okviru druge faze so se udeleženci na podlagi spoznanj prve faze lotili dramatizacije mitskih materialov, upoštevajoč pojmovni krog dejstev in originalnih okoliščin, v katerih so mitološki elementi nastali.

Delo je potekalo v dveh oblikah:

  • samostojno delo
  • PreGlejev laboratorij

Produkt druge faze so surove dramatizacije, ki jih bodo udeleženci dalje razvijali na izobraževalni delavnici v Mostarju (Umetniške tehnike in pristopi – razvoj scenarija), avgustu 2006.

PreGlej / Mit o bledskom zvonu želja

Crkva na ostrvu u jezeru Bled

Bled je poznat po glečerskom jezeru koje čini njegovu glavnu turističku atrakciju. Na malom ostrvu usred jezera sagrađena je crkva, u čijem zvoniku posetioci ostrva često zvone za dobru sreću.

In the castle is living a young wife Poliksena, beautiful and kind, yet always beeing in worries for the safety of his husband. He is spending all his time in the forrest, chasing animals, and she knows and everybody knows he is having golden coins with him all the time. In the forest there are animals but bandits as well, and for them nothing is sacred. One day her premonitions become true – her husband is killed and thrown into the lake. Poliksena is mourning. Yet because she is deeply religious, she decides to order a bell for the church on the island. The bell will be made of gold and silver, in remembrance and glory to her husband. Patavious from Padova makes a bell. Yet when they put the bell on the boat, and the boat is on its way to the church, a terrible storm appears out of the blue sky and the boat, the bell and everyone who was on the boat sink on the bottom of the lake. Grievous widow who was observing from the window of her hall accepts her destiny, leaves her castle and goes to the monastery where before her death she finds her peace. After her death the pope himself donates to people living a Bled a new bell and he blesses it with the words: »The one who will ring with this bell and tell his wish to the mercyful lady from the lake, let his wish become truth!«

Naučna analiza

Historical material: There is very few written, historical material about the Bled Bell. It is known that the bell was made in 1534 in Padova, Italy by Franziskus Patavinus. In the documents of the Chatolic Church Bled is mentioned for the first time on 10th of April, when sovereign Saint Henrik the Second, gave the land into the property of Briksenšken Bishop Albuin.

Bled island was renovated in 2004 (when it was the thousands’ anniversary of Bled) and after the denacionalization it was given back to the church.

Following the legend, still present among the people, before the church was built, there was a temple consecrated to Živa, the Slavic goddess of love and fertility. Priest Staroslav and his daughter Bogomila were taking care of it. During the war between the catholic and pagan religions, the altar was destroyed and the church was build. Bogomila stayed with her father, took the catholic religion. Črtomir, who was once a leader of the pagan army, out of love for Bogomila accepted to be baptized and became a missionary between Slovenians

Literary sources: There are four slightly different written versions of the legend about the Bled bell (Polone Škrinjar »Slovenian’s myths and legends«): Ilumination of pious Shepar, Mountain fairies, Bled Bell and Stoned heart of an ingraceful son.

The legend about Črtomir and Bogomila is transformed into the epic poem ‘’Baptising at the Waterfall Slavica’’ by a famous Slovenian poet France Prešeren.

After the research Miomira made a first draft dramatization of the legend with which she was participating in the educational workshop in Mostar.

In the dramaturgical workshop in Mostar, where the participants from all seven partner’s organization were participating, we were analyzing the artistic structure of the myth, and came to the one of the possible conclusions about the creation of the legend, its meaning and function in the time when it was created.

Working process: We were analyzing the legend, using the techniques of analyzing dramaturgical structure of the legend:

A) NOSILEC DRAMSKE RADNJE (antagonist, protagonist) Protagonist in the legend is Poliksena. She represents feudal secular authority. Antagonist in the legend is Church (protiv radnja), represented by Pope who present’s God’s will on the earth.

B) TEMA: The love towards the human being

C) PREDMET SUKOBA: THE BELL

Public proclamation of the love towards another human being, through the symbol of that love, that is a bell; whose previous function was to proclaim the love to the God.

Swapping the function of the bell: In which glory the bell is made and by ringing it to whom you proclaim your love.

Interpretation: Unlike other groups’ mythic materials, this one was not analyzed directly by a scientist through scientific methods, but by artists, based on scientific facts and aparatuses, yet using artistic analysis.

Having in mind that the legend was created in mid 16th century; the legend maps the transition from Middle Ages into the Renesanse.

Poliksena’s decision/act to proclaim her love to her beloved husband instead to her God, is thus reflecting the transition into the renesanse and humanism, the beginning of the antropocentric culture. (the absolute love towards the god is threatened by the love towards another human being).

The current of the legend shows that this kind of action is sanctionised. The bell sinks.

Following the tipical dramaturgy of Christian myth about the traveling of one’s soul, Poliksena regrets her acts, withdraws in the monastery and by doing it she deserves and gets her peace by the end of her life.

In dramatical meaning (meaning of the dramaturgical analysis) the idea of tragic guilt confirms that the base of the myth is the conflict between the church and new world order, which through the emerging renesanse demands recognition.

To conclude: The myth is remembered because it talks about the big civilization shift, transition from Middle Ages into the Renesanse.

Mitovi o Crnoj Travi i Vodenom biku

Mit kao sudbina / Umetnička analiza – Mit o Crnoj Travi i Mit o Vodenom biku / Faza 2 / SAGA, Kosovska Mitrovica

Mit o Crnoj Travi

Stari naziv Crne Trave je Vilin lug. To dovoljno govori o neizrecivoj lepoti ovog kraja. Otkud onda novo ime, koje gotovo opipljivo odiše prokletstvom?

Mit – integralni tekst: Po jednoj legendi, na poziv Kneza Lazara 1389. godine, znepoljski vojvoda Dejan je skupio vojsku od Znepolja do Vilinog Luga i pošao u boj na Kosovo. U putu je zastao u Vilinom Lugu da se odmori i sačeka pristizanje ostale vojske. Od dugog putovanja umorni vojnici odmah su zaspali omamljeni jakim i opojnim mirisom svakojakih trava, kojih je tu bilo u izobilju. Ni sami nisu znali koliko su dugo spavali. Kad su se probudili i produžili put prema Kosovu, susreli su ojađene srpske vojnike koji su se vraćali iz boja. Od njih su saznali da je srpska vojska potučena, Knez Lazar poginuo, a carstvo izgubljeno.

Tada je navodno zaplakao znepoljski vojvoda, proklinjući mirišljavu travu što ih je tako tvrdo uspavala, da su prespavali boj na Kosovu. „Eh, crna i čemerna travo, kud na nama da ostane kletva Lazareva!“.

Vojnici, vraćajući se svojim kućama i prolazeći pored Vilinog Luga gde su se uspavali, ljuti zbog propasti srpskog carstva i kneževe kletve, ponavljali su reči znepoljskog vojvode „Eh, crna i čemerna travo, večito crna i čemerna bila, ti nas opi i uspava, te zadocnismo i izgubismo carstvo.“

Od tada se Vilin Lug zove Crna Trava, a planina na kojoj su zaspali Čemernik.

Naučna analiza: Opština Crna Trava zauzima povrsinu od 318 km2 , ima 25 naseljenih mesta i 2.569 stanovnika. Na severu i severozapadu se granici sa opštinom Vlasotince, na zapadu sa opštinom Leskovac, na jugu i jugoistoku sa opštinom Surdulica, na istoku sa Bugarskom i na severoistoku sa opštinom Babušnica.

Mit o vodenom biku

Vodeni Bik caruje u nekadašnjoj planinskoj močvari, Vlasinskoj Tresavi. Njegova sablasna rika nekad je plašila usamljene putnike na obalama, a danas plaši ribare koji se odvaže na noćni ribolov.

Mit – integralni tekst: Vlasinska visoravan i crnotravski kraj posle kletve znepoljskog vojvode Dejana, da zauvek ostane crna i čemerna, koja kao da se obistinila: do dana današnjeg ova oblast ostade siromašna i nerazvijena.

Posle Drugog svetskog rata hladna reka Vlasina presečena je na samom izvorištu, kako bi se podigla brana. Time je zauvek potopljena Vlasinska Tresava, koja postade Vlasinsko jezero.

Tu, kažu meštani, živi strašna neman – Vodeni Bik. Stvorenje koje niko nikada nije video – ali su ga mnogi čuli, javlja se u sumrak, i to posebno ako je magla jaka. Zvuk počinje iz daljine sa efektom približavanja i iznenadnog udaljavanja, sa promenama u intezitetu tona. Taman i prodoran glas ledi krv u žilama. Ima se utisak da strašno veliko i krupno stvorenje luduje jezerom krećući se ogromnom brzinom uz odvratno stravične krike. Taj urlik se sastoji od više činilaca, svaki za sebe stravičan.

Mnoge osvajacke horde su zazirale od tog fenomena. Živo blato tresave, plus stravični krik Vodenog Bika koji živi u jezivim dubinama živog blata, nije bas srdačna dobrodošlica. Mnogo je zavojevačkih vojnika i konja ostavilo svoje kosti u blatnom Tresetištu. Kažu da Vodeni Bik uzima dušu onoga ko se udavio, i svom inače stravičnom kriku, dodaje još jedan glas, od svakog davljenika pojedinačno. Tako, kad se svi razderu kroz jedno grlo i čeljust Vodenog Bika, diže se kosa na glavi.

Mnogi ribolovci se pitaju odakle potiču ožiljci na pastrmkama i šaranima od 20-ak kilograma koje su ulovili i šta je to što na dubini od preko 20 metara prekine strunu 10 m iznad udice.

Ovo je ispričao Deda Ćira, koji je kao dete, početkom 20 tog veka čuvao stoku na obalama Plane (tako se zvao deo planine gde je sad jezero), i napajao stoku na obali Tresetišta. On je mnogo puta čuo Vodenog Bika a i svi meštani su verovali u njega. Ceo taj kraj. Verovao je i Deda Ćira, koji je u malo šta verovao tokom svog života, a umro je u 92. godini.

Naučna analiza: Dva duboka zaliva i obalni pojas čitavog ostrva nasred jezera čine tri tačke zamišljenog trougla sa dužinom stranica oko 1,5 km i dubinom oko 20 m. Najmanje tri od šest misterioznih podvodnih izvora, koji i daju glavnu količinu vode jezeru, nalaze se upravo unutar tog trougla. Okolina podvodnih izvora sa vodom čija je temperatura ista tokom cele godine, predstavlja carstvo vlasinskih pastrmki.

Mit o građenju smederevske tvrđave

Mit kao sudbina / Umetničko istraživanje – Mit o građenju smederevske tvrđave / Faza 2 / PATOS & CZKS, Smederevo

Istorijski ne toliko važna žena – Jerina Kantakuzin, zauzela je ključno mesto u legendama i mitovima vezanim za građenje smederevske tvrđave. Prema legendama Jarina je donosila glad, smrt i nesreću gde god bi se pojavila, i u narodu je postala poznata kao Prokleta Jerina.

Jerina Kantakuzin, grčka princeza koja je udajom za srpskog despota Đurđa Brankovića postala srpska vladarka, kao strankinja, princeza i žena, kulturološki jako različita od sredine u koju je došla, postala je omražena u narodu. Za Jerinu kao nemilosrdnu, surovu vladarku vezane su mnoge legende:

Jerina je terala narod na kuluk i uzimala živinska jaja koja je kao vezivni material ugrađivala u “svoj dvorac”, zbog čega je zavladala velika glad u narodu;

Za kulu “Sedam brata glava” vezana je priča da je sedmorica braće odbilo da kuluči na gradnji tvrđave, te im je Jerina sasekla glave i uzidala ih u kulu;

Jerina je postala personifikacija hipererotske žene koja je za noć “proždirala” po deset mladih radnika u svojm odajama; i tako dalje.

Strankinja, princeza, vladarka, žena – surova, izdajnica, kurva… u narodu je postala poznata kao prokleta Jerina.

Naučna analiza * Izvod sa radionice

Stručni saradnici: Dragoslav Bata Mandić – direktor u penziji Centra za korišćenje Tvrđave; Snežana Cvetković, istoričarka umetnosti – kustos muzeja u Smederevu; Vera Horvat, istoričarka umetnosti – urednik obrazovnog programa CZKS; Dejan Radovanović, arheolog -  Zavod za zaštitu spomenika u Smederevu.

Svi predavači su dali uvid u temu smederevske tvrdjave iz svog aspekta:

  • Smederevski grad – istorijat
  • Geografski položaj
  • Društveno-politički položaj Smedereva u srednjem veku
  • Građenje tvrđave – Interakcija različitih kultura
  • Oblik tvrđave
  • Prokleta Jerina

Despot Đurađ Branković je posle pada Beograda 1427. godine podigao Smederevo kao novu srpsku prestonicu. Građenje je počelo 1428. godine. Prvo je zidanMaligrad – Despotov dvor, dok je Veliki grad dovršen 1439. godine i služio je kao sklonište narodu u slučaju rata. Turci 1459. godine osvajaju tvrđavu što označava prestanak postojanja nezavisne spske države.

Tvrđava je zidana na ušću reke Jezave u Dunav, na samom severu Despotovine. Ovaj geografski položaj bio je najpovoljniji za odbranu tvrđave kao odbrambeno-vojnog objekta. Ušće, susret dveju reka, vetrova, ambicija i poduhvata koji se prepliću na ovom području i u ovim okolnostima, izuzetno je zanimljiv motiv za umetničku razradu.

Neobičan oblik tvrđave – nepravilni trougao, određen je samim položajem između dve reke, ali svakako treba naglasiti i uticaj Kantakuzina (Jerinina braća) koji su izradili planove za izgradnju tvrđave po uzoru na Carigrad, i tako u srpsko graditeljstvo doneli ovaj, za naša područja nesvakidašnji oblik.

Društveno-politički položaj Smedereva u srednjem veku bio je jako povoljan. Prema istorijskim spisima iz tog perioda, Evropa je u to vreme poznavala tri važna grada: Rim, Istanbul i Smederevo: u analima nalazimo navod da je Dubrovnik zaštitu od gusarskih brodova tražio upravo od Smedereva. Ova činjenica nam govori da je Smederevo u to vreme imalo jak uticaj, a samim tim i podršku ostalih državnih, vojnih i kulturnih centara u Evropi.

Fascinantna je odluka da se grad i utvrda grade od kamena na području gde kamena nema. Kamen potreban za zidanje donošen je sa ostatakastarih rimskih gradova iz okoline Smedereva: to su Viminacijum, Margum, Mons Aurus i Vinceja. U nedostatku materijala, u grad su uzidani antički i srednjovekovni nadgrobni spomenici i skulpture. Najzanimljiviji relikti ugrađeni u tvrđavu su skulptura Hestije, reljefni prikaz Herakla i Alkeste itd.

Sama činjenica da su u gradu živeli hrišćani, mitraisti i pagani (ondašnji stanovnici Smedereva poštovali su sve bogove i kultove stanovništva koje je tu živelo, pa su tako prakticirani kult boga Mitre, kult dunavskog Jahača, paganski običaji, hrišćanski obredi i dr.), te čudni spoj građevinskog materijala, neimara stranaca, slovenskog i drugog življa kao radnika itd., daje sliku srednjevekovnog Smedereva kao izuzetno živog i multikulturnog grada – trgovačkog, administrativnog i vojnog središta ovog dela Evrope.

Mit o Zduhaću

Mit kao sudbina / Umetničko istraživanje – Mit o Zduhaću / Faza 2 / Bazaart, Beograd 

Nakon završene naučno-analitičke radionice, članovi grupe su nastavili sa razradom selektovanih materijala. To je period ulaska grupe u novu metodsku fazu projekta: umetničko-analitičku fazu. U ovom periodu grupi se priključuje dramaturg, Ljubinka Stojanović.

Angažovali smo se na prikupljanju literature koja nas je upoznavala sa životom i običajima ljudi iz perioda koji smo odabrali u postavci za buduću dramu. Razgovori sa dramaturgom doprineli su da se selektovani materijali postupno dovedu do okosnice budućeg dramskog teksta. Grupa je takođe radila na tumačenju likova, što je koristilo dramaturgu u fazi raspisivanja scena. Ovim je postignut još jedan cilj grupe: članovi učestvuju u kreiranju likova, posredstvom ličnog doživljaja, pa samim tim i u stvaranju umetničkog dela kao krajnjeg cilja ove faze.

Mit o Zduhaću

Zduhać je čovek za koga se veruje da ima natprirodnu sposobnost da brani svoje selo ili kraj od nevremena. U istočnim srpskim krajevima ovu funkciju vrši mitsko biće Zmaj.

Zduhać odgoni gradonosne oblake, sprečava oluju, poplavu ili sušu, i obezbeđuje bogatu letinu svojim suseljanima. Dok Zduhać spava, njegova duša izlazi iz tela i na nebu se bori sa drugim Zduhaćima, nevremenom ili alom koja donosi nevreme.

Zduhać može postati muško dete koje je rođeno u „košuljici“ – placenti. Žensko dete rođeno u placenti, pak, postaje veštica ili mora. „Košuljica“ je bila od ključnog značaja za sticanje natprirodnih svojstava – kao izvor nepresušne moći, i kao hamajlija koja je štitila Zduhaća od protivnika. Ako roditelji ne bi želeli da im dete postane Zduhać, košuljicu bi odmah spalili; ako jesu, košuljicu bi sušili i ušivali u haljinu koju je Zduhać stalno nosio.

Veruje se da Zduhać ima posebna fizička obeležja (čak i krilca ispod pazuha) ili neki beleg, po čemu ga je lako prepoznati. To je muškarac podbulog lica i mutnih očiju, izraza umornog kao posle dugog i teškog sna. Njegovo ponašanje odaje ozbiljnog, mudrog, misaonog, često setnog čoveka, koji uspešno odoleva teškoćama i ume da se snađe u svakoj situaciji. Zduhać poseduje izrazito dostojanstvo, i u svojoj zajednici uživa poseban status.

Delovanje Zduhaća veoma je dramatično: kada se približava nepogoda, Zduhać se ’umrtvi’ na onom mestu gde se zatekne, i zapada u duboku nesvesticu. Veruje se da u tim trenucima njegova duša napušta telo (obično u vidu neke životinje: muve, guštera, zmije) i leti ka oblacima gde se suprotstavlja bićima koja donose nevreme.

Telo i duša Zduhaća su u tim trenucima razdvojeni, ali među njima postoji veza: dok se duša Zduhaća bori sa demonima, usnulo telo se znoji, trza i drhti kao pod udarcima.

Ako bi duša Zduhaća bila ranjena ili ubijena bilo u nebeskoj bici ili na zemlji (dok obitava u životinjskom obliku), njegovo telo bi bilo izranavljeno ili bi Zduhać umro.

Takođe, u odsustvu duše, telo ostaje nezaštićeno, pa ga rođaci ili seljani moraju čuvati, kako u njega ne bi ušao kakav demon ili zao duh.

Da bi se duša sretno vratila u telo, Zduhać se tokom transa ne sme pomerati niti naglo buditi: duša može da zaluta i ne vrati se u svoje prirodno boravište, što bi prouzrokovalo trenutnu smrt Zduhaća.

Protivnici Zduhaća mogu biti ala ili nepogoda, ali i duše umrlih nasilnom smrću, pa čak i pojedini hrišćanski sveci. No često se Zduhać bori sa Zduhaćima iz susednih sela ili susednih krajeva, koji skreću olujne oblake sa svog atara na susedni. Bitke variraju od dvoboja do pravog rata čitavih zduhaćkih vojski: crnogorskih ili srpskih i arbanaških, ili borskih i primorskih, ili bokeških i puljeških/italijanskih zduhaća.

Zduhaći se bore oružjem koje čine stoletna stabla ili ogromne stene, a ponekad su to i metalni predmeti iz domaćinstva vezani za letinu: kotlovi, lonci, čak i metle. Posle zduhaćkih bitaka na poprištu ostaje prava pustoš, iz korena izvaljeno drveće i razrušene kuće.

Navedeno prema:
Dušan Bandić, Narodna religija Srba u 100 pojmova, Beograd, Nolit 2004.

Naučna analiza

* Izvod sa radionice prof. dr Ivana Kovačevića

Verovanje u biće koje štiti od nevremena rasprostranjeno je na Balkanu dvojako: u Šumadiji, Pomoravlju, Povardarju i u istočnoj Srbiji veruje se da nevreme odgoni natprirodno biće – Zmaj, a u Crnoj Gori, delu Metohije, zapadnoj Srbiji i u Hercegovini veruje se da to čini čovek koji se naziva Zduhać.

I dok je Zmaj poznat kao ljubavnik lepog obličja, koji noću posećuje žene i devojke u selu koje štiti, Zduhać je ugledni član društva, vojskovođa koji ume da predskaže ishod bitke (istorijski primer: Marko Miljanov), i koji uživa znatne socijalne i materijalne privilegije.

Teritorijalna podela verovanja u Zmaja ili Zduhaća poklapa se sa razlikom u načinu kako zajednica privređuje, i sa tim u vezi, sa stepenom rigoroznosti patrijarhalnog poretka.

U zoni gde je privreda stočarska i ratničko-pljačkaška (Crna Gora, Hercegovina itd.), kultura je izrazito maskulina i dovodi do ekstremnog patrijarhalnog poretka gde žena nema priliku da ostvari realnu moć u društvu.

U zoni gde preovladava zemljoradnja u kojoj žena ravnopravno učestvuje kao radna snaga (Šumadija, pomoravsko-povardarski kraj itd.), i gde vlada blaži oblik patrijarhalnog poretka, žena može da postane moćan religijski funkcioner koji preko Zmaja upravlja vremenskim prilikama. Na taj način ona sebi pribavlja veliku važnost u zajednici, a kroz nju i sve ostale žene.

Sa ovim verovanjem je vezan i običaj koji poznajemo kao dodole, koji se može posmatrati kao inicijacijski obred devojaka u grupu onih koje mogu stupiti u vezu sa Zmajem i postati potencijalni manipulatori važnim i poželjnim mitskim bićem.

Verovanje u Zmaja možemo čitati kao ženski odgovor na apsolutnu mušku kontrolu u patrijarhalnom društvu.

Ovo verovanje ukazuje na temu koja povezuje sve materijale koje je BAZAART priložio za naučnu analizu.  To je tema muško-ženskih odnosa u patrijahalnom društvu, s dvostrukim akcentom:

  1. mehanizmi redistribucije društvene moći unutar zadatih društvenih uloga, i
  2. emotivni aspekt tih odnosa i uloga u društvu.

Umetnička analiza

MIT KAO SUDBINA

Potencijalno pasivan rezultat prve faze – dorečena i raščlanjena pozitivna naučna saznanja – kroz proces umetničkog projekta postaje osnova za razradu i transformaciju.

U drugoj fazi rada se u umetničkim medijima realizuju mitske situacije čije su pojedinosti saznate kroz naučnu analizu. Racionalno saznanje i razumevanje propušta se kroz umetnički senzibilitet učesnika u procesu, čime mitske situacije postaju bliske savremenom čoveku kao gradivni deo našeg emocionalnog, intelektualnog i iskustvenog bića. Proces vode umetnici kao reditelji-facilitatori.

U ovoj fazi rada potrebno je oživeti umetničke forme i artefakte od kojih je istraživanje otpočelo, i stvoriti umetničke nukleuse koji će poštovati pojmovni krug činjenica i originalnih okolnosti u kojima su mitski elementi nastali.

Racionalno saznanje dopunjeno je u ovoj fazi rada intuitivnom spoznajom. Ova vrsta  razumevanja neophodna je za pronalaženje žive i univerzalne prirode mita i za sticanje kompetencija da se o mitskom prosedeu, koji podrazumeva drugo vreme i sasvim drugačije uslove življenja, razmišlja i sudi. Oslonac za ovakvo postupanje leži u pronalaženju stabilnih kategorija koje je ljudski um u davna vremena prepoznao, i kroz stilske postupke obradio i ovekovečio.

Stvorene mimetičke umetničke forme pružaju materijal za posmatranje mitskih sadržaja sa sasvim drugačijeg stanovišta. Učesnici su kroz proces postali nosioci mitske poruke i kao takvi osposobljeni su da sagledaju njegovu istinu.

BAZAART, Beograd / Umetničko istraživanje / Faza 2

PATOS, Smederevo / Umetničko istraživanje / Faza 2 

SAGA, Zvečan-Kosovska Mitrovica / Umetničko istraživanje / Faza 2 

PreGlej, Ljubljana / Umetničko istraživanje / Faza 2

Umetnička sinteza

umetnička sinteza

Naučna analiza

MIT KAO SUDBINA

Složenost mitskog nasleđa nalaže temeljan pristup istraživanju i uslovljava da se ono sprovede kroz složen, višestruk i kontinuiran proces. Mitski materijali su tokom vekova doživeli mnogostruke transformacije: oni nose tragove masivnih civilizacijskih pokreta, kulturnih susreta i promena, kao i naslage invencija i intervencija svojih savremenika, posebno umetnika (pevača, slikara, kipara, zanatlija-umetnika, nadarenih sveštenika, itd.). Otuda su mitovi – njihov očuvan pojavni oblik koji kao umetničko tkivo zaodeva osnovnu poruku – do određene mere kontaminirani, što doprinosi zahtevu da se mitska građa pre svega činjenično raščlani.

Stoga je polazna faza u našem – svakako prvenstveno umetničkom procesu – istinoljubiva naučna analiza mitskog materijala.

U saradnji s naučnim saradnicima: etnolozima, antropolozima, istoričarima umetnosti i kulture, itd, na početku istraživanja treba da se utvrde istorijske, kulturne i druge datosti, da se sazna i razume kontekst u kome je neki mitski element nastao i imao svrhu, koje su prakse bile vezane za njega, koja ga je njegova vrednost očuvala i učinila besmrtnim.

Takođe želimo da mladi umetnici – učesnici u procesu – usvoje nešto od principa naučnog rada: intelektualnu radoznalost, temeljnost u pripremi, analitičnost, pronicljivost, objektivnost, itd. kao odlike koje čine kvalitetnog savremenog umetnika.

U metodološkom smislu, svrha ove faze jeste da se otpočne proces tokom kojeg se mitski artefakti transformišu u artikulisan umetnički rad.

Polazna tačka za ovaj proces su sačuvane legende, pesme, igre, slike itd, koje su umetnici-učesnici odabrali i priložili u fond za istraživanje.

Priloženi mitski elementi su ‘dokumentarne’ prirode – narativi, muzički, plesni, vizuelni i drugi umetnički oblici; arheološki, etnološki i drugi artefakti – maske, kostimi, ritualni objekti; mape ili fotografije naselja, hramova, grobalja itd.

Prvi korak u istraživanju, dakle, koji omogućava saradnja sa naučnicima, jeste da se otkriju istorijske, kulturne i druge činjenice, i rasvetli kontekst u kome su određeni mitski elementi nastali: šta je bila njihova svrha, koje prakse su sa njima bile povezane, koje vrednosti su ih sačuvale od pada u zaborav itd.

Ishod ove faze su knjige i članci.

________________________________________

Tok procesa istraživanja: 

BAZAART, Beograd / Naučno istraživanje / Faza 1 

Pripreme za ulazak grupe BAZAART u prvu fazu projekta Mit kao sudbina počele su u decembru 2005. godine upoznavanjem učesnika sa planom rada i dogovorom o dinamici rada na projektu. 16. januara 2006. godine počeo je redovan rad grupe dva puta sedmično, u prostorijama Centra za kulturu Stari Grad.

Pripremni rad u ovom periodu odvijao se prema potrebama članova – simultano je obuhvatao kondicione radionice na dramskim tehnikama, i periodične konsultacije oko prikupljanja materijala za istraživanje u prvoj fazi projekta.

Najčešći način u vodjenju ovog dela procesa bile su diskusije cele grupe o prikupljenim mitskim elementima, uz značajnu pomoć onih članova čije stručno opredeljenje leži u oblasti humanističkih nauka (posebno etnologije i antropologije), književnosti i dr.

Ovaj period bio je izuzetno značajan jer se veći broj učesnika po prvi put susreo sa ovakvim načinom rada gde razgovori o predlozima materijala pomažu učesnicima da stvore jasne predstave o onome što ih interesuje. Kroz zajedničke razgovore postepeno je sprovedena selekcija svih predloga, i svaki učesnik se odlučio za jedan mitski element kao materijal koji prilaže u fond grupe za istraživanje tokom projekta.

Učesnici su u pisanoj formi sažeto obrazložili svoju motivaciju za rad na odabranim mitskim elementima – artefaktima, i prikupili su osnovni etnografski i etnološki materijal kojim potkrepljuju svoj izbor (fotografije, navodi iz zbornika i druge stručne i naučne literature).

Tako kompletirani materijali dostavljeni su naučnom saradniku grupe BAZAART prof. dr Ivanu Kovačeviću koji je u saradnji sa koordinatorkom projekta razmotrio sve predloge i izvršio konačnu selekciju materijala koji će ući u dalju razradu tokom projekta. Pripreme za radionicu obuhvatale su i dogovor oko načina prezentacije materijala, što je za učesnike u projektu takođe bilo novo i značajno iskustvo.

Kroz pripremni rad grupa BAZAART je postigla snažniju integraciju i izgradila funkcionalnu strukturu gde su odgovornosti primereno raspodeljene; članovi grupe su razvili sposobnosti sticanja uvida u nov i dotada nepoznat predmet istraživanja, izgradili su međusobno poverenje tokom istraživanja, i ovladali su tehnikama prezentacije.

Pripremili Zoran Rajšić i Aleksandar Čajić

Posle dvomesečnog pripremnog rada na prikupljanju i obradi mitskih elemenata i materijala, 25. marta 2006. godine održana je naučno-analitička radionica pod nazivom „Naučna analiza mita“ koju je vodio antropolog prof. dr Ivan Kovačević, u svojstvu stručnog saradnika grupe BAZAART.

Cilj radionice je da putem naučne analize dovede do zaključaka o mitskim materijalima koji će poslužiti kao osnova za dalji istraživački rad tokom projekta.

Profesor Kovačević započeo je radionicu predavanjem Uvod u naučnu analizu mita gde je učesnike upoznao sa osnovnim pojmovima i opštom postavkom strukturalne analize mita kao metoda koji je primenio prilikom odabira i tumačenja materijala učesnika.

Učesnici su potom u trominutnim izlaganjima predstavili svoje materijale, koje je profesor Kovačević svrstao u šest grupa po kriterijumima sličnog porekla ili tematske srodnosti: Mitska bića – Vile i Sen; Majka i materinstvo – Uspavanka, Bogomoljačka pesma, Bajalice protiv uroka; Tradicijski i neotradicijski simboli – Slave kod Srba i Belo platno; Zmaj – biće narodnih predanja; Lutke i maske; Gradozidanje – Zidanje Skadra i Mit o Prokletoj Jerini.

Iako kvalitet priloženih materijala nije osporen, tri grupe nisu prihvaćene za naučnu analizu: Mitska bića Vile i Sen, uz obrazloženje da materijali nisu praćeni adekvatnom naučnom građom (Vile), odnosno da spadaju u zonu fantazije (Sen); Tradicijski i neotradicijski simboli Slave i Belo platno, kojima relativno skorašnja obojenost neomitskom svešću zamagljuje prvobitne karakteristike; i Lutke i maske, koje se koriste u brojnim i veoma raznorodnim praksama te se ne mogu podvesti pod jedinstven princip (lutke i maske ipak predstavljaju dragocen motiv koji se kroz umetničku razradu može inkorporirati u druge teme).

Profesor Kovačević je izdvojio sledeće materijale koji imaju naučni potencijal za dalju razradu:

Majka i materinstvo: Tri odabrane pesme – Uspavanka, Bogomoljačka pesma i Bajalica – govore o materinstvu, o ograničenjima, emotivnim nabojima i oštećenjima žene u patrijarhalnoj porodici i patrijarhalnom poretku.

Zmaj – biće narodnih predanja: Verovanje u zmaja predstavlja žensku borbu za moć u patrijarhalnom društvu: preko zmaja žene mogu da steknu određenu moć i uticaj u sferi koja je tradicionalno pod apsolutnom muškom kontrolom.

Gradozidanje: Zidanje Skadra i Mit o Prokletoj Jerini mogu se posmatrati kroz jedinstveno pitanje realne ili zamišljene redistribucije socijalne moći u patrijarhalnom poretku, kroz simboličko žrtvovanje žene od strane društva (muško čitanje) i imaginarnu satisfakciju za počinjeno nasilje nad ženom (žensko čitanje).

Profesor Kovačević je ukazao da odabrane materijale povezuje tema muško-ženskih odnosa u patrijahalnom društvu, s dvostrukim akcentom: na mehanizmima redistribucije društvene moći unutar zadatih uloga i na emotivnom aspektu tih odnosa i uloga u društvu.

Radionici su prisustvovala 33 učesnika – članovi grupa BAZAART, Beograd i PATOS, Smederevo, koordinatori partnerskih grupa iz Ljubljane, Mostara, Banja Luke, Zvečana i Smedereva, i predstavnici saradničkih ustanova iz Smedereva i Beograda.

Radionica je održana u prostorijama Centra za kulturu Stari Grad u Beogradu, uz tehničku podršku Centra za kulturu Smederevo i Centra za profesionalni razvoj i konsalting Univerziteta umetnosti u Beogradu, i uz finansijsku podršku Ministarstva za kulturu Republike Srbije i Evropske fondacije za kulturu.

Pripremili Nataša Janković i Danijel Nikolić

MATERIJALI PRIHVAĆENI ZA DALJU RAZRADU, BAZAART, Faza 1

Majka i materinstvo: Uspavanka, Bogomoljačka pesma i Bajalica govore o majčinskoj ljubavi i brizi za dete – tek rođeno, još nerođeno ili jako malo dete.

U patrijarhalnom poretku krajem 19. i početkom 20. veka ženi je data isključivo prokreativna – biološka funkcija i funkcija rane socijalizacije koja je posebno u slučaju muškog potomstva vremenski limitirana.

Muška deca već oko pete godine izlaze iz majčine socijalizatorske nadležnosti i prelazile pod starateljstvo muških članova porodice, oca, stričeva, dede itd, dok ženska to čine nešto kasnije, ali potpuno i zauvek: ćerka, naime, udajom odlazi iz kuće i više se u nju ne vraća.

Takvom društvenom postavkom žena biva emotivno oštećena, i za to odricanje ne dobija nikakvu socijalnu satisfakciju: u patrijarhalnom poretku rađanje se smatra njenom obavezom, dužnošću, poslom koji je biološki dat, bez mogućnosti za ikakav stvaran uticaj na individualni i socijalni red, na socijalni plasman deteta, o kome odlučuje muški deo porodice.

Tri odabrane pesme nose značenja koja su skrivena, ali realna i racionalna: one govore o materinstvu iz vizure majke, o biološkoj i socijalnoj funkciji materinstva, o ograničenjima, emotivnim nabojima i neminovnim oštećenjima žene u patrijarhalnoj porodici i patrijarhalnom poretku koji je opšti model društva u Srbiji i šire kod Srba krajem 19. i početkom 20. veka.

Zmaj – biće narodnih predanja: Zmaj je gradobranitelj i zaštitnik sela/kraja od nevremena. Verovanje u biće koje štiti od nevremena rasprostranjeno je na Balkanu dvojako: u Šumadiji, Pomoravlju, Povardarju i u istočnoj Srbiji veruje se da nevreme odgoni nadprirodno biće – zmaj, a u Crnoj Gori, delu Metohije, zapadnoj Srbiji i u Hercegovini veruje se da to čini čovek koji se naziva zduhać. Dok zduhać spava, njegova duša izlazi iz tela i na nebu se bori sa drugim zduhaćima, nevremenom ili alom koja donosi nevreme.

I dok je zmaj poznat kao ljubavnik lepog obličja, koji noću posećuje žene i devojke u selu koje štiti, zduhać je ugledni član društva, vojskovođa koji ume da predskaže ishod bitke (istorijski primer: Marko Miljanov), i koji uživa znatne socijalne i materijalne privilegije.

Teritorijalna podela verovanja u zmaja ili zduhaća poklapa se sa razlikom u načinu kako zajednica privređuje, i da sledstvenim stepenom rigoroznosti patrijarhalnog poretka.

U zoni gde je privreda stočarska i ratničko-pljačkaška (Crna Gora, Hercegovina itd.), kultura je izrazito maskulina i dovodi do ekstremnog patrijarhalnog poretka gde žena nema priliku da ostvari realnu moć u društvu.

U zoni gde preovladava zemljoradnja u kojoj žena ravnopravno učestvuje kao radna snaga (Šumadija, pomoravsko-povardarski kraj itd.), i gde vlada blaži oblik patrijarhalnog poretka, žena može da postane moćan religijski funkcioner koji preko zmaja upravlja vremenskim prilikama. Na taj način ona sebi pribavlja veliku važnost u zajednici, a kroz nju i sve ostale žene.

Sa ovim verovanjem je vezan i običaj koji poznajemo kao dodole, koji se može posmatrati kao inicijacijski obred devojaka u grupu onih koje mogu stupiti u vezu sa zmajem i postati potencijalni manipulatori važnim i poželjnim mitskim bićem.

Verovanje u zmaja, rečju, jeste ženski odgovor na apsolutnu mušku kontrolu u patrijarhalnom društvu.

Gradozidanje – Zidanje Skadra i Mit o Prokletoj Jerini: Krajem 18. i početkom 19. veka kada su zapisane narodne pesme i legende, gradovi su bili nešto veliko i misteriozno čemu Srbi seljaci nisu znali ni namenu ni način nastanka, jer je njihovo tehnološko znanje bilo u velikoj regresiji u odnosu na znanje srpskih graditelja iz 13. i 14. veka kada su se zidale crkve, utvrđenja i gradovi. Gradozidanje u 18. pa i 19. veku predstavlja misteriju u koju su utkane dve veoma dramatične legende: Zidanje Skadra je jedini pomen ljudske žrtve u celokupnoj tradicijskoj kulturi Srba, pa se stoga može smatrati da pripada simboličkoj a ne realnoj (istorijskoj) ravni; mit o Prokletoj Jerini, pak, mizogena je priča u koju je investirana ogromna količina negativnih emocija.

Moguće je više čitanja ovih legendi, obavezno iz ključa vremena kada su one zapisane (18 – 19. vek), ali ovom prilikom fokus je usmeren na dva moguća čitanja: muško i žensko čitanje.

Muško čitanje legende o zidanju Skadra jeste da ženska žrtva mora da se podnese kako bi se ispravio greh (prekršaj incest-tabua) zbog kojeg nije moguće izgraditi grad. Legenda kaže da nisu nađeni Stojan i Stojanka (potencijalni počinitelji prekršaja), te stoga mora da se pristupi očišćenju putem žrtve. Žrtvovanje podrazumeva da zajednica dobrovoljno amputira jedan svoj deo, onaj koji najmanje remeti njeno socijalno funkcionisanje. Sa stanovišta muškog principa žrtvovanje mlade Gojkovice ne remeti, u potpunosti, funkcionisanje celokupnog sistema, pošto žrtvovana žena u narodnoj pesmi svoju reproduktivnu i ranu socijalizatorsku funkciju parcijalno obavlja i zazidana.

To bi bilo muško čitanje. Nasuprot tome imamo žensko čitanje – ženski doživljaj pri čitanju ili slušanju priče:

Žensko čitanje legende o Zidanju Skadra odnosi se na muško nasilje nad ženskim delom društva, i reverbira kao osećanje niže socijalne vrednosti jer se njene jedine socijalne uloge – žene i majke – žrtvuju u ime nekih drugih, muških vrednosti.

Iz takvog osećanja rađa se žensko čitanje mita o Prokletoj Jerini – jedno moguće vrlo zadovoljno čitanje, imaginarna satisfakcija žene koja se sveti za nasilnu, simboličnu žrtvu učinjenu u zidanju Skadra, ali i zbog svog realnog socijalnog položaja (18 – 19. vek).

Muško čitanje priču o Jerini doživljava kao strašnu i nedozvoljivu, katastrofalnu posledicu moguće ili zamišljene redistribucije moći. To je muška noćna mora o tome šta bi bilo kada bi se ženama predala vlast. Muško čitanje legende o Jerini uzrokuje strah, ali i daje opravdanje za postojeću distribuciju moći i podelu rada.

________________________________________

PATOS, Smederevo / Naučno istraživanje / Faza 1  

PATOS je počeo svoj rad na projektu” Mit kao sudbina” u martu 2006. Posle četvoronedeljnog pripremnog rada, 8. aprila 2006 godine održana je naučno-analitička radionica. Na ovoj radionici su se susreli učesnici i stručnjaci iz oblasti istorije, arheologije i istorije umetnosti.

Kao stručni saradnici pozvani su Dragoslav Bata Mandić (direktor u penziji Centra za korišcenje Tvrđave), Snežana Cvetković, istoričarka umetnosti (kustos muzeja u Smederevu), Vera Horvat, istoričarka umetnosti (urednik obrazovnog programa CZKS) i Dejan Radovanović, arheolog (Zavod za zaštitu spomenika u Smederevu).

Prvi deo radionice bio je posvećen pregledu istorijskih podataka vezanih za Smederevo kao srednjevekovnu prestonicu Srbije i za građenje smederevske tvrđave, kao i upoznavanju sa legendama i mitovima vezanim za Smederevo.

Svi predavači su dali uvid u temu smederevske tvrdjave iz svog aspekta:

  • Smederevski grad – istorijat
  • Geografski položaj
  • Društveno-politički položaj Smedereva u srednjem veku
  • Građenje tvrđave – Interakcija različitih kultura
  • Oblik tvrđave
  • Prokleta Jerina

Despot Đurađ Branković je posle pada Beograda 1427. godine podigao Smederevo kao novu srpsku prestonicu. Građenje je počelo 1428. godine. Prvo je zidanMaligrad – Despotov dvor, dok je Veliki grad dovršen 1439. godine i služio je kao sklonište narodu u slučaju rata. Tvrđava pada u ruke Turaka 1459. godine, što označava prestanak postojanja nezavisne spske države.

Tvrđava je zidana na ušću reke Jezave u Dunav, na samom severu Despotovine. Ovaj geografski položaj bio je najpovoljniji za odbranu tvrđave kao odbrambeno-vojnog objekta. Ušće, susret dveju reka, vetrova, ambicija i poduhvata koji se prepliću na ovom području i u ovim okolnostima, izuzetno je zanimljiv motiv za umetničku razradu.

Neobičan oblik tvrđave – nepravilni trougao, određen je samim položajem između dve reke, ali svakako treba naglasiti i uticaj Kantakuzina (Jerinina braća) koji su izradili planove za izgradnju tvrđave po uzoru na Carigrad, i tako u srpsko graditeljstvo doneli ovaj, za naša područja nesvakidašnji oblik.

Društveno-politički položaj Smedereva u srednjem veku bio je jako povoljan. Prema istorijskim spisima iz tog perioda, Evropa je u to vreme poznavala tri važna grada: Rim,Istanbuli Smederevo: u analima nalazimo navod da jeDubrovnikzaštitu od gusarskih brodova tražio upravo od Smedereva. Ova činjenica nam govori da je Smederevo u to vreme imalo jak uticaj, a samim tim i podršku ostalih državnih, vojnih i kulturnih centara u Evropi.

Fascinantna je odluka da se utvrda i grad grade od kamena na području gde kamena nema. Kamen potreban za zidanje, tako, donošen je sa ostatakastarih rimskih gradova iz okoline Smedereva: to su Viminacijum, Margum, Mons Aurus i Vinceja. U nedostatku materijala, u grad su uzidani antički i srednjovekovni nadgrobni spomenici i skulpture. Najzanimljiviji relikti ugrađeni u tvrđavu su skulptura Hestije, reljefni prikaz Herakla i Alkeste itd .

Sama činjenica da su u gradu živeli hrišćani, mitraisti i pagani (ondašnji stanovnici Smedereva poštovali su sve bogove i kultove stanovništva koje je tu živelo, pa su tako prakticirani kult boga Mitre, kult dunavskog Jahača, paganski običaji, hrišćanski obredi…), te čudni spoj građevinskog materijala, neimara stranaca, slovenskog i drugog življa kao radnika, itd. daje sliku srednjevekovnog Smedereva kao izuzetno živog i multikulturnog grada – trgovačkog, administrativnog i vojnog središta ovog dela Evrope.

Možda istorijski ne toliko važna žena – Jerina Kantakuzin, zauzela je ključno mesto u legendama i mitovima vezanim za gađenje tvrđave. Ova grčka princeza je udajom za srpskog despota Đurđa Brankovića postala srpska vladarka. Kao strankinja, princeza i žena, kulturološki jako različita od sredine u koju je došla, postala je omražena u narodu. Prema legendama Jarina je donosila glad, smrt i nesreću gde god bi se pojavila. Za Jerinu kao nemilosrdnu, surovu vladarku vezane su mnoge legende:

Jerina je terala narod na kuluk i uzimala živinska jaja koja je kao vezivni material ugrađivala u “svoj dvorac”, zbog čega je zavladala velika glad u narodu;

Za kulu “ Sedam brata glava” vezana je priča da je sedmorica braće odbilo da kuluči na gradnji tvrđave, te im je Jerina sasekla glave i uzidala ih u kulu;

Jerina je postala personifikacija hipererotske žene koja je za noć “proždirala”  po deset mladih radnika u svojm odajama.

Strankinja, princeza, vladarka, žena – surova, izdajnica, kurva… u narodu je postala poznata kao prokleta Jerina.

Posle iznošenja istorijskih činjenica i mitova vezanih za smederevski grad i tvrđavu, strucni saradnici su razgovarali sa učesnicima. Diskusija se bavila tumačenjem mitova, gde su učesnici aktivno tragali za granicom izmedju istorije i mita. Sporna tacka u citanju lezi u tome sto su svi mitovi vezani za smederevsku tvrđavu zapisani tek u 19. veku. Diskusija je bila veoma aktivna i doprinela je razrešenju nedoumica učesnika u odnosu na temu.

Radionici su, pored predavača i članova PATOSa, prisustvovali članovi BAZAARTa kao partnerske grupe iz Beograda, regionalni i lokalni koordinatori projekta “ MIT KAO SUDBINA”, kao i predstavnici Centra za kulturu Smederevo.

Radionica je bila uspešna i od velike koristi učesnicima, kako članovima PATOSa koji u projekat ulaze obrađujući temu “ Smederevska tvrđava“, tako i članovima BAZAARTa koji su se ovom prilikom upoznali sa istorijom i legendama Smedereva.

Radionica je održana u organizaciji i uz podrsku Centra za kulturu Smederevo kao institucionalnog partnera PATOSa u projektu “MIT KAO SUDBINA”.

________________________________________

PREGLEJ, Ljubljana / Naučno istraživanje / Faza 1 

Umetniki (dramski pisci) skupine PreGlej, ki sodelujejo v projektu so prvo fazo projekta pričeli januarja 2006.

Udeleženci so izbrali mitske materiale, ki jih bodo raziskovali v okviru projekta, in sicer:

  • Zalka Grabnar Kogoj: Povodni mož
  • Jera Ivanc: Kralj Matjaž
  • Saška Rakef: Kanonizacija
  • Miomira Šegina: Blejski zvon
  • Simona Semenič: Bogomila

Raziskovalno delo v prvi fazi je potekalo v treh oblikah:

-          samostojno raziskovalno delo, ki je vključevalo konsultacije s strokovno sodelavko za prvo fazo Katjo Hrobat, asistentko na oddelku za etnologijo in kulturno antropologijo Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani

-          PreGlejev laboratorij, ki je kontinuirano potekal dvakrat mesečno

-          Predavanja (uvodno predavanje: Slovanska mitologija, Uvod v postopke dramatizacije in Znanstvena analiza mita)

V uvodnem predavanju o Slovanski mitologiji, ki ga je vodila Katja Hrobat, so se  udeleženci spoznali s poljem mitskega. Katja Hrobat je predstavila literaturo in metodologijo iskanja odgovorov na temeljna vprašanja, ki se pojavljajo pri obdelavi mitskih materialov.

Enodnevna znanstveno-analitična delavnica pod nazivom »Uvod v postopke dramatizacije in znanstvena analiza mita« se je kot osrednja dejavnost Prve faze projekta odvijala 22. aprila 2006 v prostorih Gledališča Glej v Ljubljani. Vodil jo je prof. Dr. Denis Poniž, redni profesor na oddelku za dramaturgijo na Akademiji za gledališče, radio, film in televizijo Univerze v Ljubljani. Delavnica je bila namenjena predstavitvi dramatizacije kot praktičnega postopka za pripravo besedila, ki bi služil za odrsko uprizoritev. Teža predavanja je bila predvsem na dramatizaciji mita s katerim se ukvarjajo člani skupine PreGlej iz Ljubljane. Drugi del pa se je ukvarjal z izbranimi materiali, ki so jih predložili člani skupine.

V okviru prve faze projekta so se predstavniki skupine PreGlej udeležili izobraževalne delavnice v Banja Luki (2.3 – 5.3. 2006) in znanstveno-analitičnih delavnic v Beogradu (25.3.2006) in Čakovcu (6.5.2006).

________________________________________

SAGA, Zvečan – Kosovska Mitrovica / Naučno istraživanje / Faza 1 

Umetnička grupa SAGA koju čine odabrani studenti Fakulteta umetnosti Priština sa sedištem u Zvečanu, sprovela je prvi deo rada na prikupljanju i razvoju sadržaja, kao niz radionica pod radnim nazivom “Mit u slici”.

Rad je tokom jednog semestra u okviru predmeta Scenski pokret vođen tehnikom procesnog rada – od detalja do slike i od slike do animacije.

Učesnici su obradili običaje, rituale i mitove ovog kraja, i odabrali sledeće teme za dalju razradu:

  1. Mit o vodenom biku
  2. Mit o rastavniku
  3. Mit o zidarima
  4. Mit o Crnoj Travi
  5. Običaji i pesme iz okoline Vlasotinca

Dada, Čakovec / Naučno istraživanje / Faza 1 

DIS / Naučno istraživanje / Faza 1 

MTM / Naučno istraživanje / Faza 1 

MIT KAO SUDBINA



MIT KAO SUDBINA (2005 – 2010.)

Umetnost je interpretacija sveta, interpretacija stvarnosti, baš kao i nauka. Stoga je i u umetničkom pristupu mitu i mitskoj svesti neophodna analitičnost. Ukoliko nedostaje taj analitički duh koji nam omogućava da u stvarima uočavamo njihova značenja  i njihove funkcije, umetnost prestaje da bude spoznaja i postaje vera.

Prof. dr Ivan Kovačević 

Partneri:

  • Bazaart, Beograd, Srbija
  • Omladinsko pozorište DIS, Banja Luka, B&H
  • Dramska radionica Dada Centra za mlade CeZaM, Čakovec, Hrvatska
  • Mostarski teatar mladih MTM, B&H
  • Omladinsko pozorište PATOS, Centar za kulturu Smederevo, Srbija
  • PreGlej / Gledališče GLEJ, Ljubljana, Slovenija
  • SAGA, umetnička grupa, Kosovska Mitrovica, Kosovo

Zašto mitovi?

Novija istorija Balkana navodi nas da tragamo za ključem često iracionalnog istorijskog ponašanja njegovih stanovnika. U nastojanju da  razumemo takvo ponašanje, mi se fokusiramo na prastaro kolektivno sećanje sačuvano u mitovima.

HIPOTEZA: Mitsko nasledje predstavlja kodirano nacionalno zaveštanje koje sadrži skrivene poruke koje su snažan faktor u formiranju nacionalnog mentaliteta i koje odredjuju način mišljenja i ponašanja nacionalnih grupa.

Mitologija je specifičan humani diskurs koji se razumeva podsvesno, kroz veoma arhaične pojmovne sisteme. Ipak, mitovi se mogu razumeti racionalno, kroz prevod u strukturalne forme: mitologeme.

Svaka mitologema čuva deo drevnog etičkog sistema nacionalnih grupa. Ključne mitologeme su referentne i danas, naročito u rizičnim situacijama, kada grupe i pojedinci moraju da čine instinktivne izbore. Na taj način mitsko nasledje odredjuje “obrasce ponašanja” naroda – svojih tvoraca i čuvara.

Cilj našeg istraživanja je da proniknemo u mehanizme nastanka i promocije modernih mitova koji danas utiču na sudbinu naroda.

Savremeni mitovi kao što su npr. oni o nacionalnim herojima (ili ratnim zločincima?), oličuju vrednosti koje nacionalne grupe istrajno afirmišu kao suštinski aspekt nacionalnog identiteta, ignorišući negativnu pa čak i otvoreno represivnu reakciju šire sredine.