1.2 Mit o građenju smederevske tvrđave

Mit kao sudbina / Umetničko istraživanje – Mit o građenju smederevske tvrđave / Faza 2 / PATOS & CZKS, Smederevo

Istorijski ne toliko važna žena – Jerina Kantakuzin, zauzela je ključno mesto u legendama i mitovima vezanim za građenje smederevske tvrđave. Prema legendama Jarina je donosila glad, smrt i nesreću gde god bi se pojavila, i u narodu je postala poznata kao Prokleta Jerina.

Jerina Kantakuzin, grčka princeza koja je udajom za srpskog despota Đurđa Brankovića postala srpska vladarka, kao strankinja, princeza i žena, kulturološki jako različita od sredine u koju je došla, postala je omražena u narodu. Za Jerinu kao nemilosrdnu, surovu vladarku vezane su mnoge legende:

Jerina je terala narod na kuluk i uzimala živinska jaja koja je kao vezivni material ugrađivala u “svoj dvorac”, zbog čega je zavladala velika glad u narodu;

Za kulu “Sedam brata glava” vezana je priča da je sedmorica braće odbilo da kuluči na gradnji tvrđave, te im je Jerina sasekla glave i uzidala ih u kulu;

Jerina je postala personifikacija hipererotske žene koja je za noć “proždirala” po deset mladih radnika u svojm odajama; i tako dalje.

Strankinja, princeza, vladarka, žena – surova, izdajnica, kurva… u narodu je postala poznata kao prokleta Jerina.

Naučna analiza * Izvod sa radionice

Stručni saradnici: Dragoslav Bata Mandić – direktor u penziji Centra za korišćenje Tvrđave; Snežana Cvetković, istoričarka umetnosti – kustos muzeja u Smederevu; Vera Horvat, istoričarka umetnosti – urednik obrazovnog programa CZKS; Dejan Radovanović, arheolog -  Zavod za zaštitu spomenika u Smederevu.

Svi predavači su dali uvid u temu smederevske tvrdjave iz svog aspekta:

  • Smederevski grad – istorijat
  • Geografski položaj
  • Društveno-politički položaj Smedereva u srednjem veku
  • Građenje tvrđave – Interakcija različitih kultura
  • Oblik tvrđave
  • Prokleta Jerina

Despot Đurađ Branković je posle pada Beograda 1427. godine podigao Smederevo kao novu srpsku prestonicu. Građenje je počelo 1428. godine. Prvo je zidanMaligrad – Despotov dvor, dok je Veliki grad dovršen 1439. godine i služio je kao sklonište narodu u slučaju rata. Turci 1459. godine osvajaju tvrđavu što označava prestanak postojanja nezavisne spske države.

Tvrđava je zidana na ušću reke Jezave u Dunav, na samom severu Despotovine. Ovaj geografski položaj bio je najpovoljniji za odbranu tvrđave kao odbrambeno-vojnog objekta. Ušće, susret dveju reka, vetrova, ambicija i poduhvata koji se prepliću na ovom području i u ovim okolnostima, izuzetno je zanimljiv motiv za umetničku razradu.

Neobičan oblik tvrđave – nepravilni trougao, određen je samim položajem između dve reke, ali svakako treba naglasiti i uticaj Kantakuzina (Jerinina braća) koji su izradili planove za izgradnju tvrđave po uzoru na Carigrad, i tako u srpsko graditeljstvo doneli ovaj, za naša područja nesvakidašnji oblik.

Društveno-politički položaj Smedereva u srednjem veku bio je jako povoljan. Prema istorijskim spisima iz tog perioda, Evropa je u to vreme poznavala tri važna grada: Rim, Istanbul i Smederevo: u analima nalazimo navod da je Dubrovnik zaštitu od gusarskih brodova tražio upravo od Smedereva. Ova činjenica nam govori da je Smederevo u to vreme imalo jak uticaj, a samim tim i podršku ostalih državnih, vojnih i kulturnih centara u Evropi.

Fascinantna je odluka da se grad i utvrda grade od kamena na području gde kamena nema. Kamen potreban za zidanje donošen je sa ostatakastarih rimskih gradova iz okoline Smedereva: to su Viminacijum, Margum, Mons Aurus i Vinceja. U nedostatku materijala, u grad su uzidani antički i srednjovekovni nadgrobni spomenici i skulpture. Najzanimljiviji relikti ugrađeni u tvrđavu su skulptura Hestije, reljefni prikaz Herakla i Alkeste itd.

Sama činjenica da su u gradu živeli hrišćani, mitraisti i pagani (ondašnji stanovnici Smedereva poštovali su sve bogove i kultove stanovništva koje je tu živelo, pa su tako prakticirani kult boga Mitre, kult dunavskog Jahača, paganski običaji, hrišćanski obredi i dr.), te čudni spoj građevinskog materijala, neimara stranaca, slovenskog i drugog življa kao radnika itd., daje sliku srednjevekovnog Smedereva kao izuzetno živog i multikulturnog grada – trgovačkog, administrativnog i vojnog središta ovog dela Evrope.