dr Jelenka Pandurević
 MITSKE ŽENE SRPSKIH PREDANjA

 Narodna predanja iz Bosanske krajine sistematski se istražuju na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci, pod rukovodstvom prof. dr Luke Šekare. Ovaj rad nastao je kao rezultat saradnje autora sa umjetničkom grupom Bazaart iz Beograda i Dis pozorištem mladih iz Banjaluke u toku njihovog rada na istraživačkom projektu Mit kao sudbina. Njegovo težište i osnovna usmjerenja jasno su ograničena idejnom koncepcijom projekta[1]. Prilikom odabira materijala za analizu, pored osnovnog kriterijuma – a to je veća ili manja zasićenost mitskom semantikom, poštovan je i zahtjev da odabrani elementi budu «lokalno karakteristični za grupu koja ih obrađuje».  Stoga se kompleks narodnih vjerovanja i predanja o ženama – vladarkama činio dovoljno reprezentativnim da zadovolji uslov lokalnosti i «žanrovske» opredjeljenosti, budući da ga je moguće tumačiti kroz prizmu «legendi o istorijskim ličnostima», ali i «narodnih vjerovanja u mitska bića».

Tragajući za mitološkim temama i motivima u tradicionalnoj kulturi Bosne i Hercegovine, nemoguće je bilo izbjeći istorijska i kulturno-istorijska predanja, a i nedopustivo, budući da su kao žanrovska kategorija «najnacionalnija, te i specifična za svaki narod posebno»[2], ali i sa mnogo crta koje su prepoznatljive u drugačijim nacionalnim kulturama, što ukazuje i na univerzalnost njihove semantike. Kao potpuno autentična, iz svekolike mase usmenih predanja izdvajaju se pričanja o ženama – vladarkama, što predstavlja svojevrstan paradoks, budući da kultura koja ih je odnjegovala ima izrazito patrijarhalni predznak. Stoga se čini sasvim umjesnim postaviti u osnovu ove analize priču o polnoj disribuciji moći u okvirima tradicionalne kulture i usmenopoetsko preispitivanje o mogućnostima i posljedicama njene eventualne preraspodjele[3].